srijeda, 28.05.2008.
Ne znam zasto ali ne mogu nikako komentirati ni na kojem blogu!!!Zato jedna velika pusa Miss Ani,Anna World,Black Jackie, oh,anna I am on the verge... i Asii Lee.Hvala na kommichu i puno srece.Citam vas.E da i Anna World me pitala koliko imam godina.Mocnih 15
Ja sam u zadnje vrijeme sva neka sjebana jer imam toliko obaveza da je to za popizdit!!No dobro, sada je kraj godine pa je to razumljivo.Sto se grljenja skoljke tice...za to,glupaca,nadem vremena.Mislim,pa svaki put kazem da je to zadnji.Bravo ja
Definitivno moram prestati!Sta mogu kad volim naivno vjerovat da ce prestat samo od sebe.I ja idem na mjesecevu kad vidim da je tako djelotvorna!!
U meduvremenu bacam sa na veliku porciju ucenja
Da.Znam.I meni se place.Jebemti skolu i fucking prijatelje i plesnu skolu i sve!
Lovi me depra.Odoh.
- 08:59 -
nedjelja, 25.05.2008.
Danas sam vidjela decka u kojeg sam bila uzasno zatelebana prosle godine.
Mora se priznati da je još zgodniji no što je bio.
Inace,mi smo prekinuli zbog ovog sranja od riganja.Njemu je to uzasno smetalo.Mislim,nije da bih ja bila odusevljenja na njegovom mijestu,ali ne bi ga ubilo da je ostao uz mene.No sto je bilo,bilo je.Vise nije.Ali moglo bi biti.Hihihi!
No dobro,on je ipak malo prezgodan da bi potrajalo.Mislim zamislite koliko bi se morala truditi da odrzim svoju nebesku ljepotu i jos mu ne bih bila ni do gleznja.Pih!A sad iskreno...
Meni je bilo stalo do njega.Stalno mi je pokazivao koliko mu znacim,a ja sam bila tako egocentricna u to vrijeme...Mislila sam samo na kalorije,sebe,kalorije,sebe....Ah da i na kalorije i sebe.Kad sam shvatila da ga gubim bilo je prekasno.Naravno,onako isprazna i zatucana kakva sam bila nisam mogla drugo neg njega okriviti.Tad sam napisala pjesmu koja me uvijek podsjeti da bez obzira na ono sto se događa u mojoj glavi na svijetu ima puno ljudi koji me vole i na koje moram paziti,jer uništavajući sebe uništavam njih.
Evo pjesme.
Praznina
Tamo gdje je moj um
sada je velika praznina.
Oduzelo mi ga je nebesko plavetnilo
tvojih očiju.
S vocnjaka koji je stajao u njemu
bezosiječajno ubireš plodove.
A ja,ja punim prazninu.
Punim je lažnim obećanjima.
Osijecajem sigurnosti
da me jos volis.
Punim je svim smećem
na koje uspijem naići.
Nadam se da ću te sresti
nadam se da ces mi reci
gdje je sada moje ljubav.
Gdje ode kad je nestane?
Mrsavost je za mene bila sreca.Mrsavost je za mene bila ispunjenost.Mrsavost je za mene bila nesto prekrasno.A tada su mi ana i mia pocele uzimati sve do cega mi je bilo stalo.I shvatila sam da ako ti mrsavost nije dovoljna da budes sretna ne vrijedi nista.Jer mnogo je stvari (kao i ana i mia) za koje bismo umrle,ali vrijedne su one za koje ostajemo zivjeti.
I koji kurac ja onda tako prokleto zelim smrsaviti!!!!???
- 20:27 -
Jucer sam napisala svoj prvi post.Leptirice,čitam vas već dulje vrijeme,ali nikako da se natijeram sa i ja počnem pisati.Uglavnom,trebam podrsku da postanem i ostanem ana.Jer ovo sada...To je krug.Koji ne podnosim.Jedem da bih povraćala,povraćam da bih jela.
O sebi...Ma neznam što da pišem.previše sam slojevitog uma da bih vam ga mogla vijerno predstaviti.Školu ne volim.Tamo su ljudi koji ne shvaćaju i nikad neće shvatiti.Imam neke dobre frendove tamo i ugodno mi je s njima i vojim ja njih i sve to,ali previse je toga o cem ne mogu ni s kom pricati.Zato mi se moja licnost neko vrijeme i činila pogrešnom i promašenom.Ali jbg,ja sam takva kakva jesam,drugačija ni ne želim biti.Osim,naravno mrsavija,puno mrsavija.
U slobodno vrijeme...izlazim,plesem,zabavljam se,citam,pisem.Ma sve moguce.Ali nije mi dovoljno.Nista mi nece bi ti dovoljno.Osim ane.
- 08:38 -
subota, 24.05.2008.
ja
U meni se rađa promijena.Primjećujem je svugdje oko sebe i na sebi.Neobicno je koliko je jednostavno,jednog sam se jutra probudila i to vise nisam bila ja.Sablasna je ta pojava nove mene i sve sto ona donosi;razmisljanje koje ne pripada u moju glavu,prijatelje koji to vise nisu,prijatelje koji su to postali,ono sto je nekad bilo zabavno izgubilo je smisao...Naravno da sam svjesna da je to prirodan proces,ali je nastupio toliko naglo da nisam mogla ne primjetiti,iznenaditi se,čak se malo preplasiti.Gdje je ono sto me cinilo onim sto jesam?Kamo ode kad nestane?Tijesan mi je krug ljudi u kojem se krećem,guši me zrak koji udišem,ubija me ono sto me hrani.Treba mi promjena toliko očajnićki da je bizarno i nepriro
- 22:49 -
